Zakasnis jednu minutu i ovo ti se dogodi-moras napisati izvjestaj. Ekipo, ne kasnite!
U rasporedu za ovaj nas treći izlet sa skolom stajao je Klek, no viša sila (nevrijeme koje nas je pogodilo) imalo je drugačije planove. Promjena plana bila je da idemo na Medvednicu, no dan prije izleta ipak nam Petra javlja da ni ta opcija nije sigurna (Sljemenska cesta još uvijek je zatvorena, vatrogasci imaju i dalje pune ruke posla). Stanje na terenu nije bilo povoljno za planinarenje pa nam je izlet promijenjen na terensku nastavu i vježbe.
I tako, dolazim ja u 9.01 kod tunela Sljeme, svi već sa zamkama u rukama nestrpljivo čekaju početi učiti nove čvorove. Prvo smo ponavljali “stare” čvorove koje smo vec učili na prethodnim izletima (6, 8 i 8 s uplitanjem). Petra i Stjepko nas nadgledaju i ispravljaju, a mi shvaćamo da se moramo koncentrirati na izvedbu. Nije to baš tako jednostavno kada tjedan dana prođe bez ponavljanja čvorova. Nakon ponavljanja “starih” prelazimo na učenje novih, kompliciranijih čvorova i tek rada shvacam koliko je to zapravo teško i da se stvarno treba svakodnevno vježbati.
Dvostruki krizni zatezni čvor- iako u Petrinim rukama izgleda tako jednostavno za napraviti, kada sam kreneš raditi shvatiš koliko je zapravo teško, pomalo i frustrirajuće kada ti ne uspjeva.
Počelo je dosta puhati i morala sam se otići utopliti jer su mi prsti vec postali cijanozni i nisam mogla držati zamku (Raynaudova bolest).
Kada sam “došla k sebi”, vratila sam se i dočekala me izvedba takozvanog Prusikovog cvora koji sluzi za fiksiranje zamke na uze većeg promjera. Njime pričvršćenu zamku koristimo za samoosiguranje pri spustanju ili penjanju po užetu. Pokušala sam pohvatati i ostale čvorove koje smo vježbali (ambulantni, bulin…), ali shvacam da ce mi puno vremena trebati da ih izvježbam.
Penjemo se na vrh tunela (prvo pokusavamo kraćim putem, no na putu nam se nalazi drvo koje je nevrijeme srušilo i moramo ići okolo uz cestu da bi došli do vrha tunela). Stjepko nam je demonstrirao spuštanje pomocu užeta (vecina nas nije mogla niti gledati skroz do dolje kako se spuštao), a mi smo se sigurnim putem opet uz cestu spustili dolje.
Za kraj naše terenske nastave prosli smo malo orijentaciju, točnije određivanje azimuta promatranog objekta pomoću kompasa. Nakon što smo kompasima svi odredili azimute, sjeli smo se skupno na kavu i tu je naša terenska nastava na toplom lijepo završila.
Ivana Slade-Šilović, OPŠ 2026
