Vrijeme. ne znam zašto je to prva riječ, ali na visinama od 3000m i vise ono je izuzetno brzo promjenjivo i mora ga se pratiti vrlo često.
Pokušaj drugi. Nakon prvog otkazivanja skoro 20ak ljudi ovaj drugi izlet na Petzeck je ostao na naš šest. To se pokazalo kao izuzetno pogođenim brojem. Grupa je bila uvijek u vidokrugu, a kompleksnost dogovora i prenošenja informacija izuzetno niska.
Krenuli smo u 05.30h iz Zagreba i nakon mojih par pokusaja ispravnog izlaska iz grada uspjeli smo te krenuli prema Karavankama. promet je bio gust, ali oko podne smo stigli na ishodišnu točku parking Seichenbrunn.
Dok smo se vozili vidici su bili prekrasni što na Alpe jer se do Nussdorf Debental-a vozi kroz dolinu 70ak km što na jedinstven alpski krajolik i sva mala, ali vrlo uređena mjesta u dolini.
Navukli smo gojzerice, pripremili štapove i sa punim ruksacima i puno entuzijazma krenuli prema Wangenitzseehütte na 2508mnv.
Početak je izuzetno pun alpskih travnjaka, šuma, pokoja kućica i puno krava. Cijelim putem nas je ovako ili onako pratio potok koji juri iz planine u dolinu.
Prvi zapamtljivi prizor je mala kuća sa ogradom i jednim konjem. Ni manje ni vise nego biblijski prizor. Kako smo se uspinjali dalje sve vise smo čuli zvona ovaca koje hodaju na sve strane po planini, a kada ih usporedite s nasim (barem onim paškim) njiohove su dvostruko veće.
Kao i svaki put puno je pitanje gdje je Petzeck, ali njega nismo bilo sto zbog oblaka sto zbog toga jer se nalazio istočnije od nas vidjeti. Vrijeme je poslužilo i vremenska prognoza je bila više nego točna. Nešto oblaka, i koja kap kiše koja je tek ispred doma pojačala.
Doris hvala jer si pitala što je s osvrtima na obavljene izlete. Pa isti pišem i hvala još jednom.
Kad smo se popeli na otprilike 2300m ugledali malu kvazi sedežnicu prema domu. Mali metalni kavez za recimo dvoje koji je prikladniji za par vrećica iz dućana nego prijevoz ljudi, no cini se da je sigurna i ponekad prevozi ljude iz doline do doma.
Nakon 20ak minuta prolaskom preko prijevoja ispred nas se ukazao dom Wangenitzseehütte s pripadajućim jezerima. Iako nas je kisa hladila skupa s hladnim vjetrom mislim da smo ostali bez riječi. Jednostavno predivno.
Po putu smo naišli i na nešto zaostalog snijega vjerujem iz više godina i nismo propustili priliku slikati se.
Dom Wangenitzseehütte je prekrasan i na predivnom mjestu iznad jezera. Okrijepa 🙂 u domu za sve. Ugodni razgovori i rani počinak.
Buđenje u 06:30 i uzivanje u nebu bez oblaka i izlasku sunca. Doručak, spremanje i polazak prema vrhu Petzeck 3.283mnv. Polazak je odmah iza doma na najviši vrh Schobergruppe u Höhe Tauern lancu.
Na samom početku postoji sajla na 50ak metera kao osiguranje strmijeg dijela staze (ne ferate, samo sajla za pridržavanje), a nakon toga penjanje kroz šumu dok u jednom trenutku ostane samo nesto trave i kamenje.
Iznad 3000m tj završni uspon je nesto strmiji, a vec i umor djelomicno čini svoje, ali nakon ispenjanog vrha sve je vrijedilo. Nažalost susjednu Glocknergrupu nam je zaklonio oblak, ali se zato Krezeck grupa vidjela.
Nakon slikanja na “križu” i dobrog ručka krenuli smo natrag do doma. Putem se razvio vrlo ziv razgovor i nastala je fluidna kohezija unutar grupe pa i puno šala i zabave. Odlična ekipa.
Put do doma je trajao otprilike 2,5 sata i taj dan smo prehodali koliko nasa je Sara obavijestila (jer sam stalno zaboravio pokrenuti uru nakon pauze)oko 15km.
U domu smo opet iskoristili vrijeme za osvjezenje, a Ivan i ja smo se uspjeli okuputi u glacijalnom jezeru koje formalno ima temperaturu 13C, ali siguran sam da je koji stupanj manje. Izvrsno iskustvo za one koji vole rekuperirati u hladnoj vodi.
Oko 18.00 smo se spustili do kombija i vecina odmorila noge u potoku, pospremila se, opet okrijepila i sretno i spretno stigli u Zagreb.
Izvrsna ekipa Doris, Dragica, Frane, Ivan, Sara i ja. Hvala vam na sudjelovanju, na druženju i pomoći.
Nekima je bio prvi tritisućnjak, ali siguran sam ne i zadnji.
Tschüss! Goodbye! Vidimo se opet.
