Krenula je škola i prvi izlet OPŠ 2022. Izbor oko pisanja ovog teksta nije bio težak i pao je na mog sina polaznika i mene vodiča, a zašto? Zato što smo nas dva omogućili polaznicima da dožive kako je to kada se nekoga čeka. Početak izleta barem za nas dvojicu je bio frenetičan.
Napokon smo krenuli i kratkom vožnjom do mjesta Pile stigli na mjesto s kojeg polazimo. Tamo smo se spremili, a voditeljica škole Petra obavila kratki “briefing” s polaznicima. Krenuo je uspon u sunčani dan i na naše iznenađenje bez vjetra koji je zadnjih dana stalno puhao.
Nakon polaska imali smo jedno odustajanje zbog zdravstvenih problema i još jednom smo utvrdili da bilo koje ograničenje, a poglavito ona zdravstvena važna za naglasiti voditeljima i vodičima. Ponekad i meni ta socijalno isključujuća stvar stvara nelagodu, ali kada se radi o zdravlju trebamo pripremite one koji nas vode u brdo i koji se brinu da cijeli izlet prođe u najboljem redu. Jedan vodič se vratio s školarkom na polazišnu točku i sustigao nas kada se uvjerio da je sretno krenula doma.
Tempo je bio sasvim korektan, a iznenađenje je nastalo kad je većina školaraca ugledala Horvatove stube i kada su čuli priču o sedmogodišnjoj gradnji istih. 500 stuba u hladovini šume je stvarno divljenja vrijedan projekt star već skoro 70 godina.
Nastavili smo dalje i uz malo puhanja i nesigurnosti ponekog školarca stigli spretno do Hunjke gdje smo odmorili i vježbali čvorove ➰. Prije same vježbe imali smo kratak, ali blatnjav pad kolege (jasno bez ozljeda), ali kao namazan na kruh trag blata po lijevoj bočnoj strani.
Šestice, osmice uz Petrinu pomoć su išle dobro i spretno. Bravo.
Nakon toga popeli smo se na vrh ususret mnogim skijašima, boarderima i šetačima. Svi smo se po putu gledali žičari jer se većina nije još imala prilike ili vremena provozati. Mi koji smo se vozili starom žičarom smo ovu novu gledali u čudu.
Na vrhu divan pogled prema Zagorju, gužva i sasvim jasno slikanje i ostalo.
Desio se kratak dogovor gdje smo ponovili osnove: poštuj upute vodiča, iskusnih planinara, ne odvajaj se od skupine, a ako moraš javi se vodiču. Sve je brzo usvojeno. Dobra skupina.
S vrha smo krenuli preko skijaške staze do činovničke i cestom do obnovljene Grofice i tamo proglasili duži odmor, ručak i okrjepu. Red je bio dugačak, mlada gazdarica žustra, a zagrebački dug baš kao i podlaktica voditeljice. 3 1/2 se najelo od zagrebačkog, a jedan dio je otišao doma zapakiran.
Svi ostali ili barem većina se okrijepila i krenuo je silazak Leustekovom stazom nazvanoj prema Albinu Leusteku koji je bio je zagrebački šumar i doprinio uređenju Medvednice.
Silazak je bio ugodan, ponegdje blatnjav i baš taman za kratke razgovore oko opreme za predstojeće izlete. Privatne razgovore oko karijera i iskustava (thx Dunja). Pohvala nekim školarcima koji su već duže s nama pa smo se navikli ih vidjeti na izletima.
Negdje iznad tunela smo se zaustavili i Petra je objasnila kako izgledaju markacije, gdje se uobičajeno nalaze i ustvari zašto su tamo.
Potom u tili čas stigli smo iznad polazne stanice žičare gdje je završetak našeg prekomedvedničkog izleta.
Kako je i voditeljica rekla izlet je bio odličan i nakon nekih šest sati svi su školarci uspjeli u svim zadacima prvog izleta OPŠ ’22 PD Zagreba.
Ako svi izleti budu kao prvi čeka nas osam prekrasnih izleta i druga generacija uspješnih školaraca www.pdzagreb.hr.
Jakov & Elvir Munjaković
