Malo prohladno jutro, školska ekipa se okuplja. Prvi izlet, svi pomalo uzbuđeni. Na parkingu, shvaćam da sam ostavila gojzerice u stanu, jurim po njih, stižem sve brzo rješiti i nalazim se sa ekipom, sjedam u kombi. Nisam slutila da me zbog tog čeka ovakva domaća zadaća.
Krećemo za Samobor. U kombiju netko malo ćori, neki razgovaraju i već se od jutra dijele pokoje uspomene na prošla planinarenja i na mjesta na koja vrijedi otići i doživjeti ljepotu. Ima nas od strogih početnika preko amatera, do već iskusnijih ljubitelja planinarenja, koji su odlučili proći školu. Vozimo se prema Malom Lipovcu. Stigli, sparkirali i spakirali si nogice u gojzerice. Kod Šoićeve kuće Petra već ozbiljno kreće izlagati o važnim planinarskim temama. Primjerima iz iskustva provjerava da nije tko možda prešutio kakve zdravstvene tegobe za koje vodiči moraju znati.
Krećemo cestom kroz naselje i stižemo do šumskog dijela staze. Doznajemo putem sve više o markacijskim oznakama i tražimo znakić x kod oznake, brzo smo do njega došli, sad znamo da znači križanje staza (neki su već i znali vjerovatno, ali svi mudro šute 😂). Od Velikih Vrata počinje strmi uspon, Petra nam pokazuje kako se možemo ‘slalomski’ penjati da nam bude malo lakše tako da sve prolazi dobro, kako kod koga, uz veću ili manju zadihanost.
Već do ovog dijela puta Petrinoj kameri nije promakla nijedna vrsta proljetnice, a do kraja smo skoro svi naslikavali svježe rascvalih šafranića, visibaba i ostalih šumskih, divnih proljetnica. Stvarno se nije moglo proći, a da ne poželiš tako nešto niježno i lijepo uhvatiti kamerom, da barem na taj način zadržiš za sebe.
Stižemo na vrh Japetić (879m), sunčano je pa se sa piramide vidi Jastrebarsko i Zagreb, čak u daljini i jezero Crna Mlaka blješti Suncem obasjano. Pored piramide kreće obuka čvorova, svi smo pozorni na ono što Petra radi sa zamkom. Učimo o higijeni čvora, namjeni i samom procesu pravljenja. Vidimo i sami da će trebati dosta vježbe sa tim čvorovima. Nakon što smo se osunčali i napravili svoje prve planinarske čvorove krećemo na okrepu. Doista se primjećuje da je šuma u vršnom dijelu Japetića poseban rezervat šumske prirode jer se na tim dijelovima pojačalo naše fotkanje i divljenje prirodi.
Nastavak sunčanja na terasi doma uz kobasice, grah, kupus, štrudlu ili što je već tko za sebe odabrao. Užitak, razgovor, kavica, sve u svemu idila i tako brzo dođe vrijeme za polazak natrag.
Vraćamo se kružnom stazom do Šoićeve kuće i natrag kombijem u Zagreb. Petra i Dejan su zadovoljni kako je izlet protekao, izgleda da smo dobri učenici i najvažnije slušali smo te se čitavi vratili natrag. Pozdravi do sljedećeg izleta!
Magdalena Brkljač, OPŠ 2026
